Intervju: dr. sc. Shelly Pranić
Informacije o uspjesima kliničkih ispitivanja u posljednjih su godinu dana, zajedno s pandemijom koronavirusa, došle u prvi plan. No točnost takvih znanstvenih informacija predmet je brojnih istraživanja već dulje vrijeme. Upravo time bavi se dr. sc. Shelly Pranić s Medicinskog fakulteta u Splitu. U Hrvatsku je doselila iz Philadelphije (SAD) prije 13 godina, a za mbio.hr ispričala je sve o tome kako je ovdje pronašla svoj znanstveni put, motivaciju da uči one najmlađe, ali i sretan i ispunjen život.
Preddiplomski i diplomski studij završili ste u Americi, nakon čega ste se zaposlili u tamošnjem laboratoriju. Zatim ste došli u Hrvatsku gdje ste završili doktorski studij i nastavili se baviti istraživanjem. Budući da ste isprobali studij i rad u obje države, što biste naveli kao najveće razlike između Amerike i Hrvatske?
Studiranje u Hrvatskoj je za mene uistinu bilo drugačije od studiranja u Americi. Na preddiplomskom studiju intenzivno sam učila istovremeno radeći da zaradim nešto sa strane. Koliko sam upućena, čini mi se da je situacija slična i u Hrvatskoj, odnosno da studenti različitih preddiplomskih studija također često rade tijekom studija. Vjerujem da istovremeno studirati i raditi znači razvijati samopouzdanje i odgovornost, što je korisno za budućnost. S druge strane, mislim da u Hrvatskoj na višim razinama studija u području prirodnih znanosti i medicine nedostaje dovoljno praktičnog iskustva u istraživanju i metodologiji znanstveno-istraživačkog rada. Prije nego što započnu sa svojim istraživanjima u sklopu magisterija i doktorata, mnogi američki studenti obave praksu koja je sastavni dio programa većine diplomskih i poslijediplomskih studija. Takva obaveza odrađivanja prakse tijekom prirodoslovnih i zdravstvenih studija u Americi studentima omogućuje ranije stjecanje praktičnih iskustava u istraživanju te suočavanje sa situacijama i izazovima specifičnima za određeno područje.
Rad u Hrvatskoj također ima svojih različitosti i moram priznati da moja trenutna pozicija dozvoljava više fleksibilnosti. Kao predavač i istraživač, imam gust raspored, osobito dok imam predavanja i rokove za objavu članaka ili prijavu znanstvenih potpora. Unatoč navedenom, mogu istraživati i predavati u okruženju koje mi omogućuje uživati u životu i provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim suprugom, dvoje djece i prijateljima ovdje u Hrvatskoj. Blizina mora i zelenih površina na jadranskoj obali, gdje živim, omogućuju mi da naporno radim, ali istovremeno cijenim život. No moja iskustva mogu se razlikovati od iskustava ljudi koji žive drugdje u Hrvatskoj, s drugom razinom obrazovanja ili drugačije struke, tako da su moji komentari dosta specifični i odnose se primarno na moj život. Prije nego što sam napustila položaj voditelja laboratorija na Sveučilištu Thomas Jefferson, radila sam od 9 do 17 sati i rijetko sam imala priliku boraviti u prirodi ili blizu mora. Moja iskustva su oprečna pa je stoga lako reći da je život u Hrvatskoj sjajan!
U prošlosti ste se bavili ulogom integrina u raznim staničnim procesima. Možete li ukratko opisati glavna otkrića do kojih ste došli?
U laboratoriju za staničnu i molekularnu biologiju na Sveučilištu Thomas Jefferson, gdje sam radila kao voditelj laboratorija pet godina, istraživali smo međudjelovanje endorepellina, COOH-terminalne domene heparan sulfatnog proteoglikana perlecana i α2β1-integrina. Kroz razne unutarstanične signalne događaje, međudjelovanje proteina endorepellina s α2β1-integrinom onemogućilo je seobu endotelnih stanica i formiranje novih krvnih žila in vitro. Uz to, otkrili smo da endorepellin putem ovog integrinskog receptora može utjecati na funkciju trombocita, budući da su endorepellin ili njegovi fragmenti prisutni u krvi i raznim tjelesnim tekućinama. U in vitro pokusima, endorepellin je pojačao odgovor trombocita na kolagen.
U svojim nedavnim istraživanjima bavili ste se kliničkim ispitivanjima, točnije usporedbom između baze podataka ClinicalTrials.gov i izvornih kliničkih studija. Zašto ste promijenili područje i kako ste se zainteresirali baš za klinička istraživanja?
Htjela sam se baviti istraživanjem koje mi se činilo bliže zdravstvu. Kada sam 2012. godine upoznala profesoricu Anu Marušić, upoznala me s uzbudljivim područjem kliničkih ispitivanja. Uz njezino mentorstvo, uspjela sam identificirati razlike u načinu prijavljivanja podataka između izvora kao što su znanstveni časopisi i baza podataka ClinicalTrials.gov.
Osim što se bavite znanstvenim istraživanjem i sveučilišnom nastavom, također učite djecu o zdravlju. Kako ste se odlučili započeti jedan takav projekt?
Odlučila sam pomoći djeci da bolje razumiju poruke iz medija o temama vezanima uz zdravlje nakon što sam svjedočila senzacionalističkom novinarstvu na temu zdravlja. Djeca su osobito ranjiva na medijske poruke o hrani, lijekovima i okolišu. Osjećala sam da bi, kroz moj projekt #MaliUčiteljiMedija započet 2018. godine, stekli spoznaje temeljene na dokazima te tako lakše i sigurnije donosili odluke. Nadam se da će njihove buduće zdravstvene i prehrambene odluke biti temeljene na znanstvenim činjenicama i s njima povezanom procjenom koristi i štete.
Kako ste se odlučili doći u Hrvatsku? Sada kada ste već neko vrijeme hrvatska državljanka, kako biste opisali Hrvate i koliko je teško bilo uklopiti se i prilagoditi našem načinu života? Budući da ga ljudi često opisuju teškim, jeste li također naučili hrvatski jezik?
Ljubav me dovela u Hrvatsku. Odlučila sam ostati, živjeti i raditi ovdje zbog povezanosti sa suprugom, djecom i životom koji smo stvorili ovdje u Hrvatskoj. Tijekom prethodnih 13 godina, prilagodila sam se stilu života i kulturnom temperamentu različitom od onog u Philadelphiji. Bilo je teško prilagoditi se tome da sam jedan od rijetkih Afroamerikanaca u homogenom hrvatskom okruženju. Nakon pogleda koji su varirali od iznenađenja do sumnjičavosti, shvatila sam da mnogi ljudi ovdje jednostavno nisu imali priliku upoznati nekoga poput mene. Moja različitost, međutim, nije nedostatak i omogućila mi je da se upoznam i sprijateljim s mnogo otvorenih ljudi bez predrasuda. Što se tiče jezika, govorim, razgovaram i predajem na hrvatskom. Budući da mi je engleski materinski jezik, hrvatski se pokazao kao težak, no to me ne sprječava da konstantno učim i unaprjeđujem svoje znanje hrvatskog jezika.
Kakav biste savjet dali osobi koja bi iz druge zemlje htjela doći u Hrvatsku i ovdje se baviti znanošću?
Kao doseljenik, savjetovala bi drugom potencijalnom doseljeniku da ostane vjeran svojim snovima, vrijednostima i vjerovanjima, istovremeno shvaćajući i tolerirajući razlike u radu i životnom stilu između zemlje iz koje dolazi i Hrvatske. Također bih savjetovala da se raspita o mogućnostima istraživačkog rada koje su ovdje dostupne i bude spreman promijeniti znanstveno područje ovisno o dostupnosti. Preseljenje u potpuno novu sredinu zahtjeva određenu žrtvu i savjetovala bih toj osobi da se pripremi na odricanje pojedinih čimbenika života iz matične zemlje, ako se preseli i zaposli ovdje. Kakva god bila odluka, raditi ovdje istovremeno je izazovno, zahvalno i uveseljavajuće.
